^ETVRTA SLIKA

(Toto sedi na “svojoj” klupi. Na nebu svetli delomice zatamnjena, no jo{ uvek obla mese~ina.

Furiozno ulazi Nela.)

 

NELA:

Dobro gde si ti? Sino} sam te dugo ~ekala.

TOTO:

(Otsutno) Bi-io sam zauzet. Sino} je bio pu-pun mesec. Ina~e sam ga ba{ ja tre-ebao izbegavati.

NELA:

Zo{to?

TOTO:

Ja onda us-stajem...

NELA:

Kako ustaje{?

TOTO:

Us-stajem u snu. I ho-odam. Ja sam malo me-ese~ar, Nela.

NELA:

(Zagonetno) Znam, Toto. Videla sam te. Sino} si {etao u mom snu.

TOTO:

(Kiko}e se) Mi smo povezani, vidi{ li, Nela.

NELA:

(Ona ga zagleda sa ~u|enjem, a zatim...) Ne treba da vi{e tra`i{ Juliku, Toto! (Iz ta{ne vadi lutku crne pudlice) Evo, napravila sam je za tebe.

TOTO:

Za-aista, Nela?

NELA:

Odnesi je tvojoj majci, mo`da }e je to ute{iti.

TOTO:

(Van sebe od radosti) Mo-o`da }e i poverovati. Re-e}i }u joj: "Ma-ama, na-a{ao sam na{u Juliku! E-evo, evo po-omazi je". A, ja }u je rukama mrdati. Dii-sa}u izpla`ena jezika i, la-aja}u. Znam da imitiram Jul-julika. E-evo: (Neve{to, skoro recuju}i laje) "Av-av-av"…

NELA:

Ne mo`e li to bolje, Toto ?

TOTO:

Ka-kako ne! (Poku{ava, ponovo sa sli~nim rezultatom) Av-av! Ka-a`i kako la-la-lajem Nela?

NELA:

Mora{ bolje, Toto.

TOTO:

Za-a{to, bre?

NELA:

Pozna}e te. Psi ne laju tako.

TOTO:

Ju-ulika laje. Ba{ tako. Ka-ada se vra}a sa seksa, ona sa-amo taka laje. Au-au-auuu! Zna{, kao - za-adovolnja je.

NELA:

Ma, ne Toto. Evo, ~uj kako to treba da uradi{. (Laje, ubedljivo) Ajde, sad probaj ti.

(Toto poku{ava, sa ne{to boljim rezultatom. Nela ga poziva da laje za njom. Tako i rade. Laju zajedno u no}i. Prestaju. Zagledaju se u o~i. Postaju svesni situacije. ]ute.)

NELA:

A, ako tvoja majka ipak otkrije da ja vara{. Ne}e li ti se ljutiti?

TOTO:

Ne-ema veze. Eh da samo zna{ ko-olko sam je ja zamajavao.

NELA:

To nije lepo, Toto. Ja ne volim la`i.

TOTO:

(Po prvi put je ljut) Pa-pa onda idi, na|i Juliku. Tra`i ku-u~ku po grmovima. A-ajde, {ta ~eka{, idi trra`i je!

NELA:

(Ne slu{aj}i ga) Po~ela sam da pi{em komad, Toto.

TOTO:

(Tiho) Stva-arno?

NELA:

De{ava}e se u jednom vrtu. U jednom kraljevskom vrtu. U tom vrtu po ceo dan {eta i samuje jedna dobra princeza.

TOTO:

A-a jeli i le-epa?

NELA:

N…nije tako lepa. Ali mnogo je dobra i jo{ vi{e tu`na i usamljena. Njen otac, stari kralj gleda svoju }erku kako vene od tuge i usamljenosti. Jednog dana, vra}aju}i se u dvorac, na putu kralj sretne jednog putuju}eg glumca i pozove ga da zabavlja njegovu tu`nu i usamljenu k}er. Samo {to, kralj ne zna da je i to jedan veoma usamljeni i tu`ni glumac...

TOTO:

E, is-isto!

NELA:

[to ?

TOTO:

Prepis! Is-sto kao mi.

NELA:

(O{tro ga pogleda) To nema nikakve veze sa nama!

TOTO:

(Upla{en, brzo) …ina~e mi se mno-ogo dopada!

NELA:

(Plane) [to ti je, bre! Otkud prepis? Otkud ja princeza?

TOTO:

I-i-ih! Reko’ sam ti, iz pre-ethodnog `ivota.

NELA:

... A ti glumac, jeli ? Mnogo lepe uloga sebi dodeljuje gospodin!

TOTO:

Lu-uda! Dvorska luda. Tako|e, ranije! Vi-ideo sam sino}. Na mese~ini. Cele sam no|i gledao svoj lik iz pre-ethodnog `ivota u njoj.

NELA:

Ja nikada nisam bila drugo osim jedne obi~ne lutkarke, razume{?

TOTO:

Je-esi. Ti si oduvek bila samo obi~na lu-utka ...

NELA:

[ta trabunja{ Toto!

TOTO:

... Kako i ja, Nela! Tebe su uvek drugi vodili. Uvek }e te drugi voditi. Mi smo vezani, Nela. Ti i ja smo vezani tu|im koncima. Lutke smo, Nela.

NELA:

Nema koga da mene vezuje. Ja sam sama. Tebe vezuje tvoja majka. Tr~i{ za nejenim psom kroz park po ceo dan. Ti si vezan, Toto. Lutka si ti!

TOTO:

Ja ne-emam nikoga, Nela!

NELA:

[ta?

TOTO:

Ne-emam nikoga!

NELA:

A, majku?

TOTO:

Nemam majku. Na{li su me u ovom parku. Rastao sam u domu. @ivim sam.

NELA:

Ima{ tu ku~ku, Juliju.

TOTO:

Iz-mislio sam je. I ona ne po-ostoji.

NELA:

A dom?

TOTO:

Ck!

NELA:

I ne pije{ sok od borovnica?

TOTO:

Nikod u `ivotu nisam okusio sok od borovnica.

NELA:

(Sa nepoverenjem) I nema{ prijatelja.

TOTO:

D-dva.

NELA:

Ko su oni?

TOTO:

Tvo-oje lutke, Nela.

NELA:

(Zaprepa{}ena) Zna~i lagao si me, Toto.

TOTO:

A ti mene, Nela ?!

NELA:

Ja te ni{ta nisam slagala. Sve je bila istina.

TOTO:

Njega si izmislila! On nikada nije postojao, jeli tako ?

NELA:

(Kroz pla~) Ti uvek sve pokvari{! I {ta ako ga nije bilo? Moglo ga je biti. ^ovek mora imati nekoga. Ti si jedan u`asan nezahvalnik, Toto. Ti si grozno nezahvalan. Ja sam ti napravila lutke i poklonila ti. Napravila sam ti ~ak lutku za majku koji nema{, a ti meni ovako uzvra}a{.

TOTO:

[-ta ja tu mogu…

NELA:

(Skrhana) I, dakle, sve je la`. Ni~eg nema ...

TOTO:

Ni~eg, Nela.

NELA:

... Samo ovog nikakvog, dosadnog, prokleto zapu{tenog parka! Svega mi je dosta. Sedenja, ~ekanja, neizvesnosti. Ovog glupog praznog parka...

TOTO:

Ni-ije glup, Nela. Ni pra-azan. Mi smo u njemu. Kao u ra-ajskoj ba{ti. Na{ Ed-enski vrt. Sve u njemu po~inje. Ka-ao u predstavi koju `eli{ da napi{e{. Ona je ve} na-apisana!

NELA:

Mrzim ovaj park. Mrzim sve vrtove. Ako raj izgleda ovako, mrazim i sam raj. Pre bih `elela da odem u pakao.

TOTO:

(Gleda u stranu... ) Ma-alo je toplo!

NELA:

[to brblja{, bre! Meni je hladno.

TOTO:

(... pa u nju) Mi-islim u pa-klu.

NELA:

Tamo bar ima ljudi! Za{to su raj nazvali Edenskim vrtom? Jer je usamljen. Jer drugoga tamo i ne sre}e{. Tamo ve~no ostaje{ sam!

TOTO:

Rekao sam ti. Ne-ema be-`anja Nela. Svaka pri~a po~inje tu. I tvoja i moja. Sva-aka. Proterali su nas iz raja. Zato stalno i ma{tamo da se tamo i vratimo. A, tamo smo! Sve je po~elo u parku...u parku se sve i zavr{ava. Ra|amo se i `ivimo samo na jednom mestu. Svi mi `ivimo samo u jednom vrtu. Drugo nam nije dato. D`abe `elimo ne{to drugo. Sve je samo tu. Tu je i raj i pakao. Ne-ema, be`anja, draga moja.

NELA:

(Dolgo }uti, zatim, slomljeno) Znae{ ... napravila sam lutku i za sebe, Toto.

TOTO:

Za-aista?! A, ka-ako izgleda ?

NELA:

Kako {to si mi rekao. Jelda nema bega`anja Toto.

TOTO:

Mo-ogu li da zadr`im psa, Nela?

NELA:

Spava mi se.

TOTO:

To je od me-ese~ine.

NELA:

Pa ve~eras nije puna mese~ina?

TOTO:

(Ponovo prestaje da muca, zaneseno) Ve~eras }e biti pomra~enje meseca! Sakri}e se iza na{e senke. Bi}e tu, a ne}e ga biti. Ovo je neobi~no ve~e, Nela!

NELA:

(Umorno) Idem ja.

TOTO:

Neka. Vreme je, Nela.

(Ona polazi. Zastajkuje. Okre}e se jedanput ka njemu. On je vi{e ne prime}uje. Gleda u mese~inu, sa kutkom u ruci. Pokvarena sijalica po~inje da treperi i kona~no se upali. Nela odlazi. Zatamnjuje se scena. Sijalicata svetli. Iznenada, i ona se ugasi.)